ČITATI OD KRAJA PREMA POČETKU, OD 4. KOLOVOZA
Beijing Olympics
Shoutbox
12.1.2018. 9:35 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
12.1.2018. 9:35 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
12.1.2018. 9:36 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
12.1.2018. 9:36 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
12.1.2018. 9:36 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
12.1.2018. 9:36 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
12.1.2018. 9:37 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
12.1.2018. 9:37 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
12.1.2018. 9:37 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
12.1.2018. 9:37 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
12.1.2018. 9:38 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
12.1.2018. 9:38 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
12.1.2018. 9:38 :: Sablon Karung Bandung
Sablon Karung Bandung
12.1.2018. 10:26 :: Konsultan Digital Marketing
<div>ingin sukses berjualan online, atau menguasai dunia internet marketing, bagi anda yang masih bingung silahkan hubungi www.dosenjualan.com kami akan membantu anda, jangan ragu langsung hubungi kami.</div>
12.1.2018. 10:27 :: Pusat Tas, Sepatu dan Dompet Rajut
Jual Tas, Sepatu dan Dompet Rajut.
Menerima permintaan kerjasama, Reseller, Mitra, Agen, Distributor, Waralaba, franchise.
Telp / Wa 0823-5098-2321 ( T-Sel )
18.1.2018. 6:11 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
18.1.2018. 6:12 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
18.1.2018. 6:12 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
18.1.2018. 6:12 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
18.1.2018. 6:12 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
18.1.2018. 6:13 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
18.1.2018. 6:13 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
18.1.2018. 6:13 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
18.1.2018. 6:13 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
18.1.2018. 6:14 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
18.1.2018. 6:14 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
18.1.2018. 6:14 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
18.1.2018. 6:14 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
18.1.2018. 6:15 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
18.1.2018. 6:15 :: Karung Plastik Laminating
Karung Plastik Laminating
LiveFeed
Live Trafic Map
Blog
subota, rujan 20, 2008
Kao što sam navio sat, probudio sam se u 5.30. Spavao sam jedva dva sata i oći mi se sklapaju. Neka, bar ću spavati u avionu, ali treba dočekati taj let. Obrijao sam se i obukao, uzeo jednu torbu sa oblekom pa na taksi prema zračnoj luci. Parolimpijci dolaze u 7.00 na check-in prtljage pa ću im uvaliti tu torbu jer oni kao grupa nebi trebali imati problema sa overweightom. Stigao sam na zračnu luku oko 7.10 i svi su već krenuli na check-in. Pomočniku glavnog tajnika Kruni sam dao svoju torbu, on stanuje u Samoboru, doslovno 30 metara od mene. Progurat će moju torbu sa grupom pa ja neću imati problema, ili bar ne veliki problema sa svojom prtljagom. U hotelu me ćeka još jedan kovčeg sa 25 kg i oko 20 kg foto opreme. Foto opremu ću unjeti sa sobom u zrakoplov a kovčeg ide na check-inu. Strogi su oko overweighta (prekoračenja dopuštene težine prtljage) i svaki kilogram se plača oko 30 eura. Pa to bi mene došlo više nego povratna karta. Imam 25 kg, mislim da su nam poklonili 5 kg a sve preko 30 kg su problemi. To se i desilo sa nekim Paraolimpijcima. Oni koji idu Peking-Pariz-Zagreb mogli su bez problema unjeti sve. Oni koji idu Peking-Pariz-Beč-Zagreb imali su radi austriske kompanije strogi limit na 20 kg. Hrvatski paraolimpijski odbor je morao platiti za dvojicu jer im je jedan komad prtljage težio više od 30 kg. Sve ispod je prošlo bez problema. Već sam gledao kako će Kruno sa svojim kovčegom i mojom torbom proći. Njegov je težio 27 kg a moja torba 23 kg. I on i ja smo već pripremali poklone za podmititi ženu na check-inu kad u tom trenutku jednoj od Kineskinja koja je držala papirnatu vrećicu sa zastavicama, poklonima i lepezama od Krune, ta papirnata vrećica je pukla i sve se rasulo po podu. Lupilo je jako i svi su pogledali prema nama. Žena se počela izvinjavati, skupljati sve po podu a žena na check-inu je taman trebala dati račun za overweight. Pošto je to sve trajalo nekoliko minuta, Kruno i ja smo ostali u čučnju skupljajući stvari po podu. Valjda joj je bilo neugodno, ostali su čekali u redu, a mi otežemo i čučimo ispred šaltera smijući se i govoreći jedan drugom "ostanimo još malo dolje". Na kraju je žena sa check-ina pustila dvije torbe od ukupno 50 kg bez naplate a mi smo se digli i otišli. Koja sreća i timing. Kruno je stvarno zakon, radi baš sve u HPO-u i sve štima. Da nije njega ko zna kako i kada bi ja doputovao u Zagreb. Već je 9.00 sati i Paraolimpijci su otišli kroz vrata iza kojih ja više ne mogu. Oprostio sam se s njima i krenuo prema hotelu. Možda stignem na doručak, mislim da traje do 10.00. Podzemna željeznica vozi sa -2 nivoa zračne luke, samo jedna stanica, ali dugačka, preko 30 kilimetara. Tamo sam presjeo na liniju broj 10, pa nakon 5 stanica na liniju broj 5. Izašao sam iz podzemne i još 10 minuta pješke. Stigao sam u hotel, doručak je završio pred 10 minuta ali sam ih uspio nažicati malo voća, kroasana i kavu. Uz kavu, cigaretu i laptop proveo sam slijedećih sat vremena. Iz sobe se trebam odjaviti do 12.00. Što ću raditi slijedećih 12 sati? Vjerojatno se šetati, piti kavu, surfati itd.
Znaći, iz Pekinga putujem u 23.55 i do istanbula letim oko 9 sati. U Istanbul stižem u 5.30 ujutro, tu je uračunata i vremenska razlika o 4 sata. Zrakoplov iz Istanbula kreće tek u 14.00 sati i stižem u 15.10 u Zagreb, opet uračunata vremenska razlika od 2 sata. Nakon više od 49 dana ću ponovno vidjeti svoju dragu, psa, Zagreb. Sad je 12.30 i Paraolimpijci su već daleko od Pekinga. Službeno sam jedini Hrvat Paraolimpijac ostao u Kini.
Jedva čekam da stignem u Zagreb, ali u neku ruku mi je žao što odlazim, sve je završilo i ovo je opet bilo divno iskustvo. Ovaj grad je nevjerojatan, Kinezi su čudan narod. Gledajući otvaranja i zatvaranja Olimpijskih i Paraolimpijskih igara, provodeći dane radeći ali ono što volim, uživajući u totalno drugačijoj civilizaciji. Peking je moderan grad, u stvari sigurno najveći i najrazvijeniji grad u kojem sam ikad bio. Toliko nebodera, cesta i autoputova, automobila, taksija, ljudi, tehnike. Ovo što su Kinezi napravili je nemoguće ponoviti još jako puno godina. Englezi mora de čupaju kosu sa glave kada su vidjeli te ceremonije, organizaciju, volontere, sigurnost, publiku, sadione i sve ostalo. Tvrdim da su Kinezi najorganiziraniji narod na svijetu i ovaj put je teško opisat čak i svakodnevnim pisanjem. Napisao sam 33 stranice teksta, oko 24 tisuće rijeći i oko 135 tisuća slova. Nije loše za jednog fotografa :)
Gledao sam malo po eksternom disku, ispucao sam oko 46 tisuća fotografija i napunio oko 250 Gb podataka. Nije ni čudo kad današnji fotoaparati lupaju 10 slika u sekundi, a nisam ih štedio, pogotovo kad sam svakodnevno posuđivao ono najbolje što se može imati.
Olimpijske igre su standradne, najteži mogući zadatak koji sam do sada imao, posla od jutra do mraka (iako ovdje mrak pada već oko 18.30, radi toga što je cijela Kina jedna vremenska zona), umor, znoj i non stop trud da bi sve stigao. Teško je bilo ali išao bi opet. Skoro 10-tak dana razmaka su mi trebali poslužiti kao odmor ali nisam htio gubiti dane spavajući, stalno sam bio po gradu, shopingu, razgledavanju i kulturnom uzdizanju. Paraolimpijske igre nisu više ko nekad, lagane za radit, doslovno izlet. U Ateni sam svaki dan Paraolimpijskih igara oko 15.00 završio sa poslom i imao cijelo popodne i večer slobodno. Ovdje, u Pekingu, Paraolimpijske igre su se profesionalizirale, natjecatelja je više, rekorda više, posla puno više. Nakon što je 20 zemalja (među kojima i Hrvatska kao četvrta) potisale "Deklaraciju o ravnopravnosti osoba s invaliditetom i bez", sve je počelo i Paraolimpijci se sve više približavaju osobama koje nemaju posebne potrebe. Par sportaša se natjecalo i na Olimpijskim igrama i Paraolimpijskim igrama. Slikao sam Poljakinju koja je bila na OI, a na POI je pomela Kineskinje. Znam da je jedna žena nastupala u plivačkom maratonu, Oscar Pistorius (obje potkoljenične amputacije) će uskoro na 400 metara konkurirati atletičarima s nogama, Darko Kralj je u 6 bacanja 5 puta rušio svjetski rekord u bacanju kugle. Sve su to rezultati do kojih su Paraolimpijci došli sa mnogo više truda i odricanja.
JOš oko 11 sati i odlazim iz ovog grada koji je po broju stanovnika 4 puta veći od Hrvatske i u površini 4 puta manji od Hrvatske sa lijepim uspomenama. Pokupit ću torbe iz hotela oko 18.00 sati, čekat na ukrcaj na zrakoplov i dočekat svoju dragu u zagraju. Mnogi su me pitali da li će mi draga dati "otkaz" kad me toliko dugo nema, ali moram i njoj reći "Hvala" na strpljenju. Ona u Samoboru gradi kuću, otišao sam kad su završeni temelji. Baš me zanima kako izgleda naš budući dom.
Svima onima kojima se dalo čitati sve ovo, pisano zbrda-zdola, obićno u rane jutarnje sate hvala na trudu i strpljenju. Pisao sam ovo obićno u rane jutarnje sate nakon povratka s posla (sva sreća pišem jako brzo sa 10 prstiju). Nadam se da su vam se slike svidjele a gramatičke i smislene greške nisu smetale. Možda je puno toga samo taksativno nabrajanje događanja ali neki puta nisam imao snage ni za to. Pozdrav do slijedećih Olimpijskih i Paraolimpijskih igara u Londonu.

P.S.
Moram ovo reći. Često čujem da ljudi pričaju kako sam na "Olimpijadi" ili kako su sportaši pobijedili na "Olimpijadi". Malo obrazovanja neće škoditi. "Olimpijada" je razdoblje od 4 godine između dviju Olimpijskih igara, a ovo "na čemu sam ja bio" su Olimpijske igre i Paraolimpijske igre (možda se ta greška i meni ovdje desila, ali neznam, nisam još čitao što sam napisao) :) :) :)

Senn


senn @ 06:58 |Komentiraj | Komentari: 18 | Prikaži komentare
petak, rujan 19, 2008
Probudio sam se u 8.00 ali sam ostao spavati do 9.00. Našao sam se sa Darkom i Terezijom na doručku i dao im DVD-ove za Parolimpijce. Uz kavu sam prčkao po kompu i nakon toga odlučio spremiti stvari u kofere, samo da vidim kako će to izgledati. Oko 12.00 sam otišao u sobu i počeo se pakirati. Slagao sam stvari i razmišljao što ću ponjeti a što ne. Bacio sam hrpu majica i onoga što mi ne treba. Već vidim da ću napuniti dvije torbe. Limit je 20 kg a meni samo jedna torba već teži 25 kg. Druga će biti isto tako. A još imam oko 20 kg fotoopreme, i ruksak na leđima. Užas, prtljaga mi teži koliko i ja :) Ne bi trebalo biti problema jer se vračam sa Olimpijskih i Paraolimpijskih igara i akreditacija je svetinja. Vjerojatno će me pustiti bez plačanja a inaće svaki kilogram preko limita od 20 kg je 33 Eura. Oko 14.00 sam se obukao i otišao u grad. Taksijem do Silk Marketa. Imam 1500 Juana (oko 1000 kuna) i trebam to potrošiti. Bio sam tamo oko 2 sata i razgledavao, sve sam potrošio :)
Krenuo sam pješke jer se već snalazim i hodao oko sat vremena prema sjeveru. Došao sam do poznatog Workers stadiona gdje su se igrale nogometne utakmice za vrijeme Olimpijskih igara. Još malo i došao sam do velike zgrade, trgovine Adidasa. U tok kvartu sam našao još puno shopping centara, nevjerojatni LCD ekran dužine 35 x 150 metara (mjerio sam u koracima) koji u stvari glumi veliki akvarij a postavljen je kao strop velike nadstrešnice visoke 30-tak metara ispod kojih su bila neka zbivanja, koncerti itd. U jednom Shopping centru sam kupio Goratex jaknu za 200 Juana. Cijena je startala na 1600 Juana. Pitao sam djevojku s kojom sam se cjenkao koliko u stvari nju dođe ta jakna kad ju nabavlja i rekla je 250 Juana. Nije mi bilo jasno zašto je onda išla zamnom i prodala mi ju za 200 Juana kad gubi lovu. Izvadio sam još 50 Juana i htio joj dati ali je rekla NE, tako smo se izcjenkali i tako ostaje. Zaradit će ona na drugima 10 puta više :) Bio sam i u Apple storeu i gledao iPodove, iPhonea nije bilo.
Taksijem do hotela je trebalo oko pola sata. Tamo sam se našao sa Terezijom na pivi, još posložio slike i spržio DVD-ove za neke sportaše, malo prosurfao i već je ponoć. U sobi sam još pakirao stvari i oko 3.30 otišao spavati. Navio sam sat na 5.30 jer u 7.00 trebam biti na zračnoj luci. Ne putujem tada nego jednu torbu šaljem sa Paraolimpijcima. Oni mi je mogu ponjeti da nemam problema sa check-inom. Vratit ću se u hotel i još malo odspavati pa se odjaviti u 12.00. Letim u 23.55, 8 sati do Istanbula, tamo čekam jako dugo (mislim ponovno 8 sati) i onda 2-3 sata do Zagreba.


senn @ 06:57 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
četvrtak, rujan 18, 2008
Probudilo me šuškanje vrećica. Moj cimer Denis i ostali odlaze danas. Krenuo je ranije i već u 8.30 smo se oprostili, sam na 2-3 dana. Vidjet ćemo se na poslu. Sišao sam na doručak i nakon toga oproštaj sa ostalima koji su busom kretali u 10.00 sati. U hotelu ostajem sam sa suprugom našeg prvog zlatnom Paraolimpijca Darka Kralja. Kada su svi otišli, još sam malo popričao s Terezijom i otišao u sobu, uzeo opremu i zaputio se u MPC. Moram do 12.00 sati vratiti i Canon i Nikon. Oba aparata su ludnica i rado bi ih zadržao. U MPC-u sam popio kavu i slijedećih 4-5 sati sam prčkao po slikama, internetu i blogu. Pojeo sam nešto povrća, pojeo Big Mac, popio kavu i uputio se u 17.00 na bus za hotel. U hotelu sam sjeo na terasu, popio još jednu kavu i malo prosufrao. Cijeli dan ljenčarim. Mislio sam ići na Silk Market, mislio sam ići spavati, proštetati se ali ništa od svega. Kratko sam bio u sobi, pripremao slike za Paraolimpijce i u 20.00 se našao sa Terezijom na pivi na terasi hotela. Uskoro je stigao i njen suprug Darko Kralj, prvi hrvatski zlatni Paraolimpijac. Popili smo još jednu pivu i pričali do ponoći. Nakon svega sam još u sobi pripremao slike i pržio DVD-ove za Parolimpijce, do 2.30.


senn @ 06:55 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, rujan 17, 2008
Sve je gotovo a ja još posla imam. Dignuo sam se u 7.30, na doručak pa prema Paraolimpijskom selu. Danas više ne voze busevi prema selu pa se snalazim. Na kraju sam dio puta išao sa HRT-ovcima. U selu bi trebao snimiti sve naše paraolimpijce na zajedničkoj fotografiji. Stigao sam prvi i malo gledao mjesta, ali nema teorije, sunce je na krivoj strani. Kad su došli, trebalo mi je 10-tak minuta da ih posložim ali čekali smo predsjednika još pola sata. Snimanje je bilo gotovo doslovno u 30 sekundi i onda natrag prema MPC-u. Tamo sam prvo popio kavicu i vratio opremu. Već je 12.00 a ja sam na čekanje u Nikonu i Canonu potrošio skoro sat vremena. Uzeo sam Nikon D3 i 600mm f4.0 i Canon EOS 1D Mark III i 16-35mm f2.8. Sutra moram vratiti do podneva. Poslao sam slike i u 13.00 sam bio na busu prema hotelu. Otuširao sam se i presvukao i da kolegom novinarom Denisom smo se prošetali prema trgovačkim centrima u blizini našeg hotela. Na kraju smo završili u jednom od njih gdje nam je prišla Kineskinja i objasnila da će besplatno biti naš vodič i prevoditelj. Otišli smo u podrum gdje su prodavaonice čajeva, njih bar 30-tak. U jednoj smo sjeli i ostali sat vremena. Prodavač je nama troje kuhao dvije vrste čaja i ponudio nas košticama i sušenim paradajzima. Na kraju smo kupili čajeve (Crni čaj i čaj od Jasmina) i otišli prema hotelu. Legao sam spavat na sat vremena, digao se u 18.00. Pokupio svoju dragocjenu opremu i na zatvaranje Paraolimpijskih igara. Sve to je trajalo do 22.00, ispucao sam 1500 fotografija, sve to kopiranje i pregledavanje je trajalo i trajalo, ali nije mi bilo žao što sam bio i na zatvaranju. To što su Kinezi napravili je neponovljivo i naježim se kad pomislim. Kinezi su najorganiziraniji narod na Svijetu i to što oni mogu napraviti je čudo. Poslao sam i slike i oko 23.30 prema hotelu.
Stigao sam u hotel a tamo svi na završnoj večeri, tj. piću. Popio sam čašu vina i pričao s ljudima do oko 3.00 sati. Svi su htjeli kasno ići spavati da ujutro budu umorni i da spavaju u zrakoplovu. Putuju oko podneva i dan im se produžava za 6 sati.




Canon EOS 1Ds Mark III
Canon EF 70-200mm f2.8 L USM IS
1/800 sec
f5.6
ISO 200 ASA




Nikon D3
AF-S Nikkor 600mm f4.0 ED VR
1/160 sec
f4.0
ISO 2000 ASA




Canon EOS 1Ds Mark III
Canon EF 16-35mm f2.8 L USM
1/40 sec

f5.6
ISO 1250 ASA




Nikon D3
AF-S Nikkor 600mm f4.0 ED VR
1/250 sec
f4.0
ISO 2000 ASA




Canon EOS 1Ds Mark III
Canon EF 16-35mm f2.8 L USM
1/25 sec
f5.6
ISO 1250 ASA


senn @ 08:44 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, rujan 16, 2008
Danas nema jutarnjeg natjecanja, ostala je samo Marija Iveković u bacanju diska u 17.00 sati. Ali, u 10.00 smo se dogovorili da poslikam troje osvajača medalja u hotelu. Nakon doručka sam samo skočio po svoj Canon i čekao da HRT zvarši svoje priloge. Oko 11.30 sam ih poslikao u hotelu (našao sam dobro osvijetljeni dugački hodnik u kojem je kraj totalno mračan) i ispred hotela, na velikom parkiralištu. Teško ih je skupiti, a što će tek sutra biti kada trebam sve paraolimpijce na jednom mjestu, dobro svijetlo i lijepom pozadinom. Morat ću tamo ranije doći da nađem dobro mjesto. S razlogom sam sa svom opremom otišao u MPC, vratio Nikona, i za sutrašnju grupnu sliku uzeo Canon EOS 1Ds Mark III od 21 milion pixela i fiksnih 24mm i 50mm. Šteta što imam samo dva blica inaće bi postavio svaki sa jedne strane da malo ubije sjene na licu (oći, nos). Ostavili smo stvari, podignuli karte za zatvaranje, poklone za oproštaj (Paraolimpijsku medalju i certifikat o sudjelovanju) i taksijem otišli na Perl Market. Kada smo došli, skužio sam da nemam više para pa sam morao naći banku da promijenim dolare. Sve to je trajalo oko 45 minuta pa sam bio totalno mokar. Kupio sam neke sitnice, gluposti, sat za mene i moju najdražu (meni Lijepi Tag Heuer Carrera a najdražoj Omegu). Denis je po narudžbi kupio dvije Nokije (u stvari kineske Nokle N95, po meni totalni šit od telefona a svi su ga kupili). Oko 15.30 smo se taksijem uputili prema MPC-u gdje smo nabrzinu pojeli, uzeli stvari i prema atletskom stadionu. Danas slikam zadnju stvar, Mariju Iveković u bacanju diska, sa svojim canonom. Posalo sam slike, još malo proprčkao i prama hotelu. U 20.00 je svečana većera gdje bi opet trebao imati posla, snimiti medaljaše u kaoti opuštenoj atmosferi, sa pjenušcem u rukama, sa medaljama.... Eh, fotografskog posla. Svi slave, jedu, piju, ja slikam, razmišljam, oni jedu, ja šaljem slike. Kad je sve gotovo, ja odem pojest ostatke :).
Naravno da sam slikao Mariju Iveković u bacanju diska u 17.00. Zadnji puta na atletici, baš će mi faliti. Na putu do hotela su me uhvatili prodavači majica, kapa, Rolexa. Na kraju sam se s jedndim cjenkao za majice. Od cijene 100 Juana za jednu majicu ja sam za 150 Juana kupio 10 majica. Postao sam okrutan. Ali i oni su zaradili. Svi sretni traže da kupim još 10 komada. Oko 20.00 sam bio u sobi, otuširao se i uzeo opremu. Svi su već jeli, ja u potragu za dobrim mjestom za slikanje. Imam dva blica pa što bude. Slikao sam osvajače medalja sa postojećom rasvjetom i svoja dva blica. Poslao slike i nakon toga na klopu. Popio sam još pivu i oko 1.00 na spavanje.




Canon EOS 1Ds Mark III
Canon EF 24mm f1.4 L USM
1/4 sec
f4.0
ISO 400 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 300mm f2.8 L USM IS + Canon EF 1.4x II extender
1/640 sec
f4.0
ISO 1250 ASA


senn @ 08:41 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 15, 2008
Opet dizanje rano, oko 7.30, doručak i odmah na stadion, opet tri naša sportaša u jutarnjim satima. Imam POOL prsluk, mogu na travu, trćim s jedne strane stadiona na drugu jer se natjecanja odvijaju istovremeno. Antonia Balek baca kuglu, sva tri puta bez silaženja sa stolice, tj. postolja jer je vezana za postolje. Marija Iveković baca disk i baca tri serije pa je nesmijem profulat. Denis Slunjski baca kuglu u kategoriji paraolimpijaca malenog rasta i normalno baca serije. Sve sam ih uspio uhvatit i onda sam otišao isprobat Nikona na skoku u dalj. Još danas nisam ispucao ni jednu sliku sa svojim Canonom. Na skoku u dalj su slijepi, skaču uz navođenje svojih voditelja (Guide), oni pliješću tijekom zalega. Slikao sam na 2000 ASA i imao sam 1/1600 sec pri blendi 4.0. Da mogu, koristio bi još bržu ekspoziciju, ali ipak je u zasjenjenom dijelu stadiona dosta tamno. Ima jedna stvar koja mi se nije sviđala kod Nikona, to je što nisam mogao narihtati brzinu shiftanja fokusa sa jedne na drugu točku, tj. Tracking sensitivity. Kad skakač doskoči i digne lijepe oblike pijeska, želim da fokus ostane na njegovom licu, a ne da pobjegne na zrnca pijeska u zraku, koja su ispred njega. To se na Canonu lijepo riješava sa "Slow" Tracking sensitivity. Na Nikonu toga nema pa mi je fokus bježao i imam više neoštrih fotografija. Ili je to ipak radi toga što Canon ima bolje objektive i bolji autofokus. Trebao bi još puno isprobavati da bi zaključio razlike, ali trenutno mislim da bi se odmah mijenjao za Nikon (možda samo radi problema sa autofokusom kod mog aparata). Baš sam razmažen, do prije 3 mjeseca sam slikao sa puno, puno lošijim aparatom pa sam bio zadovoljan. Što da kažem pred 5 godina ? Večina današnjih amaterskih aparata je bolje.
Eh iznenađenja, u bacanju kugle naša Antonia Balek je opet skinula svjetski rekord i osvojila zlatnu medalju. Slikao sam je dok dolazi prema meni sa zastavom, u kolicima, sa 600mm, niska perspektiva. Slikao je sa 300mm, sa šircem. Prekopirao sam slike na komp i posalao 10-15 komada u pola sata dok nije došla dodjela medalja. Na dodjelu sam došao sa 600mm (uhvatio samo glavu u kadar), 300mm i 17-40mm. Od svega mi je najbolja ispala slika sa Canonom i 300mm. Ali imao sam problema kod fokusiranja sa Caonom, na bijelu trenirku, u hladu, sunčan i vruč dan. Trebalo mu je 10-tak sekundi da mi izoštri. Nešto se dešavalo što do sada nisam doživio. Fokus je shiftao jako brzo naprijed-nazad od velikih do sve manjih koraka i to je trajalo tih 10-tak sekundi. Nikako da izoštri. Znaći, vruče, sunčano, svijetla ko u prići, svaki kompakt bi izoštrio kako spada.
Nakon dodjele medalja sam otišao u MPC vratiti Nikon i 600mm i uzeo sam ponovno Nikon D3 i 400mm f2.8. Opet ludnica kombinacija. Za svaki slučaj uzeo sam i converter 1.4x. Kasnio sam oko sat-dva za vračanje jer je posudba na 24 sata, ali bili su tolerantni. Ostao sam raditi na slikama dodjele medalja i slavlja pa sam jedva stigao jesti. U 17.00 je zadnja današnja disciplina, Miroslav Matić baca čunj. To je neki kompromis između diska i kugle jer tetraplegičari (ako sam dobro zapamtion) ne mogu ni šaku zatvoriti pa nemaju hvat. I to sam poslikao, poslikao još atletike, opet oduševljen Nikonom. Stigao sam u hotel relativno rano, oko 21.00, otuširao se i obrijao. Ponio sam laptop i htio ljudima pržiti slike i popiti pivu pa na rano spavanje. Umjesto svega, pričao sam jedno 3 sata sa Vesnom Škulić, našom saborskom zastupnicom, inaće invalidom. Dosta smo se ispričali (poznajemo se još iz Atene i sabora), a nakon svega još sam par piva popio sa mojim cimerom Denisom, Gecom i Vikijem sa HRT-a. Otišao sam spavati u 2.00 ne narušavajući svoju tradiciju kasnog lijeganja.




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 70-200mm f2.8 L USM IS
1/250 sec
f5.0
ISO 400 ASA




Nikon D3
AF-S Nikkor 600mm f4.0 ED VR
1/2500 sec
f4.0
ISO 400 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 300mm f2.8 L USM IS
1/640 sec
f4.0
ISO 640 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 17-40mm f4.0 L USM
1/640 sec
f5.6
ISO 640 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 70-200mm f2.8 L USM IS
1/250 sec
f5.0
ISO 400 ASA




Nikon D3
AF-S Nikkor 400mm f2.8 ED VR + 1.4x konverter
1/200 sec

f4.0
ISO 2000 ASA




Nikon D3
AF-S Nikkor 600mm f2.8 ED VR
1/1600 sec

f4.0
ISO 1000 ASA




Nikon D3
AF-S Nikkor 600mm f2.8 ED VR
1/2000 sec

f4.0
ISO 1600 ASA




Nikon D3
AF-S Nikkor 600mm f2.8 ED VR
1/2000 sec

f4.0
ISO 1600 ASA


senn @ 08:13 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 14, 2008
Pošto je prvo natjecanje koje trebam pratiti već oko 9.00, digao sam se u 7.45, doručak i odmah prema stadionu. U 9.20 je nastup Marije Iveković u skoku u dalj. Nevjerojatno kako je malo svijetla na tom stadionu, skoro da je ko dvorana zatvoren. Radio sam sa Canonom EOS 1D Mark III, Canon EF 300mm f2.8 L USM IS, 1/1600 sec, f3.5 i ISO 800 ASA. Baš sam želio više svijetla da bolje zamrznem pijesak u koji uskaču, ali i ovo je bilo dovoljno. Fotoaparat sam imao u ravnini tla da perspektiva bude što bolja. Skok u dalj je trajao dosta dugo tako da sam tek oko 12.00 stigao u MPC. Popili smo kavu i onda je nastala prekretnica. Vratio sam opremu u Canon i otišao u Nikon. Tražio sam Nikon D3 i 600mm f4.0 i dobio. JOš ga nisam isprobao, morat ću se navikavat. Sjeo sam na zidić ispred MPC-a sa kavom i proučavao meni Nikona D3. Porihtao sam stvari koje sam želio, okinuo 2 slike i nastavio radit na slikama. U 17.00 nacrtao sam se na atletskom stadionu (Birds Nest iliti Ptićje Gnijezdo) gdje sam slikao Milku Milinković u bacanju koplja i odmah se oduševio onim što držim u ruci. Ostao sam na stadionu slijedeća tri sata slikajući atletiku. Ispucao sam više od 1000 slika. Nema shiftanja i lovljenja fokusa ko na mom Canon EOS 1D Mark III fotoaparatu. Boje su lijepe na prekrasnom ekranu, a što je najbolje, slikao sam noćni dio atletike na 2000 ASA i ne mogu vjerovati. Pa to je bolje nego 800 ASA na mom Mark III. Totalna ludnica. Novi "N" objektiv je savršen i izleda močno. Snimao sam skok u vis, utrke na cilju 100 metara, gluposti... nikako se zasitit. Došlo je vrijeme da na 10000 metara trči Vedran Lozanov. I njega sam poslikao i nastavio slikati. Na kraju sam poslao slike i nakon 23.00 se uputio prema hotelu. Naravno, naši su bili na terasi hotelskog kafića. Popio sam par piva i pričajući sa cimerom, novinarom Denisom i Gecom potrošio par sati. Oko 2.00 smo stigli u sobu, turširanje, baterije... spavanje.




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 300mm f2.8 L USM IS
1/1600 sec
f3.5
ISO 800 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 300mm f2.8 L USM IS + Canon EF 1.4x extender
1/1600 sec
f4.0
ISO 800 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 300mm f2.8 L USM IS + Canon EF 1.4x II extender
1/1600 sec
f4.0
ISO 800 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 300mm f2.8 L USM IS
1/2000 sec
f3.2
ISO 800 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 300mm f2.8 L USM IS
1/1600 sec
f3.2
ISO 800 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 300mm f2.8 L USM IS
1/1600 sec
f3.5
ISO 800 ASA


senn @ 08:06 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, rujan 13, 2008
Digli smo se opet u 9.00 pa na doručak. Pošto prvo natjecanja imamo oko podneva, ostali smo u hotelu gdje sam večinu vremena proveo na laptopu, uređivajući slike i surfajući. U zadnji čas sam krenuo u sobu, uzeo stvari i odmah prema MPC-u. Zaboravio sam da trebam vratiti opremu i po mogućnosti posuditi nešto drugo. Taksisti ipred hotela su se obahatili. Niko više neće voziti do MPC-a (ispod 2 km) jer im je pre malo. Svi nakon otvaranja karte i pokazivanja gdje da me voze mašu glavom i viću da neće vozit. Uh, kako sam bio ljut. Meni se žuri a oni se razbahatili. Konačno peti je pristao jer sam se već sjeo u taksi. U Canonu u MPC-u mi naravno neće dati 400mm ili više pa sam uzeo 100-400mm i tijelo. Onda trći do Nacionalnog stadiona jer je već 15 minuta do 17.00 sati kada nastupa Antonia Balek u bacanju koplja. Stigao sam na vrijeme ali ionako ona baca tek petnaesta, tri hica za redom. Razlog takvog bacanja je što svakoj natjecateljici moraju pripremiti postolje i moraju se vezati za njega, to ipak traje. Nakon 18.00 sati kada mi je već prošao rok za POOL prsluk bacala je Antonia. Photo Manageru sam napomenuo da ona baca pred kraj i da želim slikati samo nju i da nema teorije da me izbaci van. Objasion sam mu da će baciti svjetski rekord i osvojiti zlatnu medalju pa je pristao. I stvarno, to se desilo. Pobijedila je nadmočno. Čak nije ni bacala druga tri pokušaja jer je bila zadnja a niko nije došao do nje. Ja sam i drugih sat vremena uzeo u POOL prsluku za koji nisam bio prijavljen, ali Photo Manager je shvatio. Čak sam i trćao po stazi (gdje nesmijem) kada je slavila sa zastavom. Odmah slanje slika pa na dodjelu medalja, naša himna, zastava, zlato. Opet slanje slika i oko 23.00 sam gotov. Novinar i ja smo krenuli prema hotelu gdje je već trajala fešta. Bilo je kupanja u malom 5cm dubokom ukrasnom bazenu, plesanja po stolovima (ja sam samo gledao, a mislim da su neki malo pretjerali), pjesme i veselja. Nakon 2.00 sam otišao u sobu dok je većina ostala slaviti.




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 300mm f2.8 L USM IS
1/320 sec
f2.8
ISO 800 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 300mm f2.8 L USM IS
1/640 sec
f4.0
ISO 800 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 70-200mm f2.8 L USM IS
1/80 sec
f5.6
ISO 400 ASA


senn @ 08:00 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, rujan 12, 2008
Digao sam se u 9.00, pa na doručak. Nisam išao na prve discipline petoboja nego sam ostao u hotelu, prčkao po internetu i odmarao se. Oko 12.00 smo krenuli prema MPC-u gdje sam ja vratio objektiv i odmah na bus za biciklizam. Danas Tomislav Zadro vozi na kronometar. Put je trajao oko sat vremena i cijelo vrijeme sam spavao u busu. Kada smo izašli iz busa skužio sam da je preko 30 stupnjeva i sunce je pržilo ko ludo. A ja čekam sat vremena na start kronometra. Našao sam fino mjesto, nisko uz postolja za fotografe i poslikao start. Biciklisti prolaze još dvaput pored tog mjesta pa nije bilo problema. Odmah nakon završetka smo žurili na bus i opet sat vremena do MPC-a. Potrošio sam ih korisno, pripremajući slike. Stigli smo u MPC u 16.30 i otišli jesti, dok sam ja ostavio laptop u Media Workroomu i pustio slike da se šalju. U Canonu mi nisu dali 400mm, 500mm ili 600mm objektiv pod izlikom da ih više nemaju pa sam ljut otišao. Pojeli smo za 3 minute i odmah uhvatili mali električni auto-kombi koji nas je doveo do Nacionalnog stadiona. To nam je uštedilo više od 20 minuta hodanja. Podigao sam svoj POOL Photo west, otišao na travu, uslikao Gorana Žeželja i Branimira Budetića koji su bacali disk, četvrtu disciplinu petoboja. Photo manager me zajebavao zašto sam u sandalama i da slijedeći puta moram doći u tenisicama i čarapama. Stvarno mi nije jasno to pravilo a danas je vruće i to jako. Poslao sam slike i na poslijednju disciplinu petoboja, 1500 metara, koja je počela u 19.20. Opet slanje slika, najava, apliciranje za POOL Photo west za sutra i to je to za danas, a još nije 21.00 sati. Nemogu vjerovat da sam danas tako brzo gotov. Stigli smo u hotel i naravno na pivu. Ostali smo sve do 1.30. Opet ću biti umoran




Canon EOS 1Ds Mark III
Canon EF 70-200mm f2.8 L USM IS
1/50 sec
f5.6
ISO 250 ASA




Canon EOS 1Ds Mark III
Canon EF 70-200mm f2.8 L USM IS
1/60 sec
f9.0
ISO 50 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 3200mm f2.8 L USM IS + Canon EF 1.4x II extender
1/4000 sec
f4.0
ISO 400 ASA


senn @ 07:41 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, rujan 11, 2008
Sve me boli, što od pive, što od napora, ipak se i najtvrđe stvari istroše (hahaha). Dizanje ovaj puta u 8.00, doručak i u 8.45 na atletiku. Vedran Lozanov trći finale na 5000 metara. Ušao je u kvalifikacijama kao poslijednji pa ne očekujem ništa, ali nikad ne znaš. Poslikao sam još par utrka nakon Lozanova i poslao slike. Prčkao sam po internetu, obrađivao slike i tek oko 11.30 se uputio prema MPC-u. Tamo sam našao kolegu novinara, popili smo kavu i uputili se na streljaštvo. Vožnje autobusom više od pola sata, već kasnimo na početak ali stvarno nije bitno. Oni u jednom položaju pucaju 60 metaka, svaki se pojedinačno puni. Čekao sam do kraja i natrag smo se uputili autom HRT-a. U MPC-u smo pojeli i odmah se uputili prema Nacionalnom stadionu na atletiku. U 17.00 je Miroslav Matić bacao disk. Dok sam ja uzeo Locker (ormarić), ostavio stvari, spustio se do Photo Managera i preuzoe POOL prsluk i došetao do bacališta, bilo je točno 17.00. Matić je bacio već dvaput i treći, zadnji put sam ga jedva uhvatio. Taman sam otvorio monopod izmjerio svijetlo, narihtao ISO osjetljivost i okinuo 3 puta. To je bilo to. Ostao sam na travi još sat vremena slikajući svakakve discipline očekujući da će Matić još triput bacati u finalu. Nažalost nije ušao u finale pa sam otišao na cilj 100 metara i malo još slikao, otišao poslati slike sa streljaštva i diska. Već je skoro 20.00 sati. Glasnogovorniku HPO-a Darku Matiću je danas rođendan pa nas želi voditi na večeru, oko 21.00. A ja jedva gledam, glava mi pada dok gledam slike na računalu. Još samo da pustim najavu za sutra i apliciram za Photo prsluk za neke discipline petoboja za sutra i mogu prema hotelu. Stigao sam se i otuširati i obrijati u hotelu dok su se ljudi skupili. Nas sedmero je otišlo u 22.00 tražiti restoran iako sam ja bio skeptičan, skužili smo da već nakon 21.00 ne puštaju u restorane. Ali našli smo jedan koji radi cijelu noć ali hrana je bila više nego loša. Sjeli smo na naše tradicionalno mjesto ispred hotela The Legend i popili pivicu i na spavanje. Jedva sam dohodao do doma koliko sam umoran bio.




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 500mm f4.0 L USM IS
1/1600 sec
f4.0
ISO 200 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 600mm f4.0 L USM IS
1/60 sec
f7.1
ISO 200 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 600mm f4.0 L USM IS
1/800 sec
f4.0
ISO 1250 ASA


senn @ 05:53 |Komentiraj | Komentari: 0
srijeda, rujan 10, 2008
Digli smo se u 7.00 jer meni tada automatski zvoni sat, na doručak, pa na plivanje. Water Qube u kojem se održavaju sva plivanja je borilište do Nacionalnog stadiona, tj. samo 20-tak minuta pješke udaljen od našeg hotela. Ali, kako jučer nisam trebao veći objektiv, a raspored staza i vremenska razlika između dvoje natjecatelja koje ću pratiti je pre mali, morao sam u MPC, u Canon gdje sam posudio 500mm objektiv. Bio sam tamo prvi, prije 9.00 sati. Odmah na plivanje jer u 9.30 Nataša Sobočan pliva na 100 metara leđno i 6 minuta kasnije Mihovil Španja pliva u istoj disciplini. Slikao sam sa Owerhead positiona, tj. sa 10-tak metara visine na okretu, savršeno mjesto za slikanje drugog dijela dionice kada su okrenuti prema meni (plivaju leđno). Na povratku sam slikao jedno sat vremena djecu i mlade ljude kako se zabavljaju na vodoskocima. Na trgu ispred Nacionalnog stadiona su popločena područja od oko 50x50 metara gdje iz tla na svakih metar-dva izlazi voda u mlazovima, raspršuje se, ljulja lijevo-desno itd. Pošto je bio sunčan dan i jako toplo, puno ljudi je vodoskoke iskoristilo za osvježenje. Krenuli smo prema hotelu i razmišljali oćemo ići u grad ili na spavanje. Ostavili smo stvari u hotelu i otišli u dučan. Naravno da smo se malo i proskitali po obližnjem shopping centru, otišli na McDonalds i u hotel. Ostalo nam je spavat samo sat vremena jer u 16.00 moramo krenuti na atletiku. Spavao sam ko zaklan i bilo mi je žao što sam potrošio vrijeme za spavanje na ništa. Dan prije sam opet aplicirao za POOL West (POOL foto prsluk) za 4 naša sportaša. Antonia Balek je bacala disk, Branimir Budetić je bacao koplje, dok su Darko Kralj i Mladen Tomić bacaju kuglu. Darko Kralj je svjetski rekorder u bacanju kugle stoga moram paziti na njega i eventualnu dodjelu medalja. Malo je bilo problem pratiti tri discipline na cijelom stadionu ali uspio sam sve pokriti. Malo kuglu, pa na ženski disk koji sam obavio i natrag na jedan dio stadiona gdje je samo kugla i koplje. Naizmjence sam šarao, slikao sa 500mm objektivom i zadovoljan sam sa slikama. Koplje je zavšrilo ranije i naš Branimir Budetić, 18-godišnji, slabovidni paraolimpijac je osvojio srebrnu medalju. Nevjerojatno, samo 18 godina a na koplje je došao samo zato da vidi kako se osjeća na stadionu. Primarna disciplina bi mu trebala biti petoboj. Sad je postala frka. Kugla je tek na polovici natjecanja a koplje završilo. Ja neznam kada je dodjela medalja za koplje, a moram ići okolo na okolo da dođem na mjesto za dodjelu medalja (udaljeno samo 30 metara od mene). Doslovno izaći sa stadiona i ući na drugo mjesto da bi mogao slikati dodjelu. Kada sam vračao POOL prsluk jer sam poslikao bacanja, ostao sam na mjestu gdje bacači kugle slave kada bace, tj. na mjestu ispod naših navijača i trenera. Pitao sam Photo managera kada je dodjela medalja za koplje i on mi je rekao u 18.30 sati. Pogledam na sat, točno 18.30 i upravo završava jedna dodjela. Trčao sam ko lud sa tri objektiva i dva tijela da bi stigao na dodjelu. Kad ono, promašaj. Dodjela medalja je u 19.30 a ne točno sada. Eh, opet sam trčao nazad da bi uhvatio Kralja i Tomića kako slave, nisam vidio poslijednju 6. seriju kugle. Kada sam došao, sve je prošlo, oni su odslavili svoje i krenuli prema svlačionicama, mix zoni itd. E jebo te moj Photo Manager i kako me zajebo (moram psovati jer samo to dočarava kako sam bio ljut).
Otišao sam u Photo Workroom, prebacio slike i taman je došlo vrijeme da idem na dodjelu. Prebacio sam oko 10 Gb fotki sa dva tijela jer sam se naslikao svega i svačega, od utrka na kolicima, panninga, koplja, diska, kugle itd. Obe dodjele medalja, i koplje i kugla su bile jedna za drugom i nakon toga je slijedilo slanje slika. Radio sam do 23.00 i poslao oko 50 slika. Već je i moj kolega novinar došao do mene i on po prvi puta čekao mene. Krenuli smo prema hotelu gdje je bila proslava, večina sportaša, treneri, dužnosnici HPO-a su bili. Popio sam 4 pive, napričao se sa svima i oko 2.00 sati u hotel na spavanje.




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 70-200mm f2.8 L USM IS
1/200 sec
f4.0
ISO 800 ASA




Canon EOS 1Ds Mark III
Canon EF 300mm f2.8 L USM IS
1/250 sec
f3.2
ISO 800 ASA





Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 500mm f4.0 L USM IS
1/800 sec
f4.0
ISO 1000 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 500mm f4.0 L USM IS
1/1000 sec
f4.0
ISO 800 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 500mm f4.0 L USM IS
1/1000 sec
f4.0
ISO 800 ASA




Canon EOS 1Ds Mark III
Canon EF 500mm f4.0 L USM IS
1/1600 sec
f5.6
ISO 200 ASA




Canon EOS 1Ds Mark III
Canon EF 500mm f4.0 L USM IS
1/1600 sec
f5.6
ISO 200 ASA




Canon EOS 1Ds Mark III
Canon EF 500mm f4.0 L USM IS
1/1250 sec
f5.6
ISO 200 ASA




Canon EOS 1Ds Mark III
Canon EF 500mm f4.0 L USM IS
1/2500 sec
f4.0
ISO 200 ASA




Canon EOS 1Ds Mark III
Canon EF 500mm f4.0 L USM IS
1/3200 sec
f4.0
ISO 200 ASA




Canon EOS 1Ds Mark III
Canon EF 500mm f4.0 L USM IS
1/3200 sec
f4.0
ISO 200 ASA




Canon EOS 1Ds Mark III
Canon EF 500mm f4.0 L USM IS
1/3200 sec
f4.0
ISO 200 ASA


senn @ 05:37 |Komentiraj | Komentari: 0
utorak, rujan 9, 2008
Opet dizanje oko 7.30 ali naravno meni kao svaki dan sat zvoni i u 7.00. Digo sam se, umio, oprao i obuko, kad mi kolega novinar kaže da spavamo još. Opet sam zazujao. Naravno da sam lego još neko vrijeme i za oko pola sata opet sve ispočetka. Odjurio sam na doručak sa svim stvarima i s doručka na Nacionalni stadion gdje naš Vedran Lozanov trći na 5000 metara za slabovidne. Opet 800 milimetara i 300 milimetara objektivi, a oni trće 12 i pol krugova. Čim je Vedran završio, krenuo sam na plivanje. U 10.30 Mihovil Španja pliva na 100 metara prsno, a 20 minuta kasnije Ana Sršen također. Sve sam slikao sa 800 mm ali malo je bilo tamno. Uz ISO 1250 ASA i blendom f5.6 imao sam opet 1/500 ili 1/640 sec, ali na vodi moram malo preeksponirat.
Išao sam poslat sve slike i toliko mi se spavalo da mi je glava padala dok sam pregledavao slike. U par navrata sam morao prekinut pripremanje slika i otišao sam na kavu i šetnju od 2 minute. Mislim da ću zapaliti doma u krevet. Kolega novinar otišao na Kineski zid, ja mogu u miru spavat. Tek u 18.10 Jelena Vuković ima finale u bacanju kugle i imam više od 4 sata slobodno.
Ali, naravno da sam ostao u MPC-u, zaprtljao se sa slikama, čekao da u Canon dođe slobodna 400-ka (mislim na objektiv 400mm f2.8) i vrijeme je prošlo. Kada sam krenuo prema Olimpijskom stadionu, vani je padala kiša. Kapa na glavu i pješke prema 15-tak minuta udaljenom odredištu. Stigao sam oko 17.30, Jelenu Vuković u bacanju kugle imam u 18.10, naravno, opet sa POOL prslukom sa trave stadiona. U međuvremenu sam otišao na cilj 100 metara i snimao finale muških i ženskih "amputiraca" (tako ih zovu paraolimpijci) na 100 metara, u kategoriji T44. Među muškima je trčao Oscar Pistorius iz Južnoafričke Republike. Možda ste čuli za njega, možda niste, ali najpoznatija bi trebala biti prića o njemu. Čovjek ima obje potkoljenične amputacije i ima sprinterske proteze koje ste mogli vidjeti na slikama ili nekim reklamama. Ove godine u Pekingu na Olimpijskim igrama je htio nastpati na 400 metara na Olimpijskim igrama u konkurenciji s atletičara bez posebnim potrebama. Neki bi rekli sa zdravim atletičarima, ali i paraolimpijci su zdravi :).
Međunarodni Olimpijski odbor mu je zabranio trčanje na OI jer je prema nekim tvrdnjama u prednosti pred drugim atletičarima jer iskoristivost njegovog koraka je puno veća nego kod atletičarima s nogama od krvi i mesa. Također, ima veći korak, troši manje energije, a mogućnost ozlijede drugog trkaća je velika. Pistiorius se žalio na sportskom sudu u Laussane, Švicarska i dobio je presudu, ali nije uspio ostvariti A normu za koju mu je falilo oko 30 stotinki. Gledao sam čovjeka, on tek nakon 70 metara postiže nevjerojatnu brzinu i na 100 metara je do 70-tog metra bio zadnji i u slijedećih 30 metara je prozujio pored svih. Američki atletičar je pao na sredini utrke i sve sam lijepo snimio jer sam imao "samo" 300 mm objektiv sa 1.4 konverterom, nisam trebao veći jer sam danas POOL. Također na 100 metara za žene, ista kategorija, u jednoj utrci su bila dva pada, tj. favoritkinja i svjetska rekorderka je izgubila ravnotežu, zabacila se u susjednu traku, srušila svoju konkurenticu i omela još dvije. Pobijedila je Njemica u prvoj stazi ni kriva ni dužna, ali i to je sport. I to sam snimio, mogao bi biti filmić sa padovima. Nevjerjatne su to proteze, zakrivljene od koljena rade donji dio slova "S", s tim da kad gledate donji dio slova "S", čovjek trći s desna na lijevo. Te proteze su napravljene od karbona i toliko su elastitivne da malo propadanje sa zdravom nogom i nagaz na protezu vas može katapultirati u zrak. To mi se ćini da je bio razlog pada žena na 100 metara.
Konačno sam obukao POOL West i ušao na travu i snimao Jelenu Vuković kako baca kuglu ali cijelo vrijeme je padala kiša. Ja sam sa kišnom kabanicom zamotao objektiv i tijelo dok sam na sebi imao samo Photo west. Poslikao sam koliko sam mogao (start je bio u 18.10) i odmah na plivanje. Mihovil Španja je u finalu na 100 metara prsno oko 19.30. Moram ranije krenut jer trebam pješke stići do tamo, otići u Photo Workroom, uzeti Locker (ormarić s ključem), izvaditi objektive i tijela, spremiti torbu u Locker i otići na svoje mjesto. Ovaj puta sam išao u ravninu sa bazenom jer nisam imao veći objektiv, ali moja 300mm je bila sasvim ok. Svaki puta prije početak plivanja provjerim u kojoj stazi naši plivaju pa prema tome odlučim u na kojem mjestu ću biti. Prijašnjih dana sam bio na "Overhead positionu", tj. poziciji na okretu na 50 metara ali oko 10-tak metara više, na balkonu. Poslao sam slike i krenuo po novinara pa prema hotelu. Na putu smo se čuli s Gecom koji je rekao da ide na večeru. Nakon 20-tak minuta došli smo i Denis i ja i pridružili se Gecu i Boški na večeri u malo europeizirani restoran Papa's. Opet smo jeli i naručivali po slikama. Ovaj puta ništa nije bilo ljuto ali mogu reći da sam svašta pojeo. Već sam bio pre umoran, nosio stvari sa sobom i još je padala kiša i umjesto da odemo spavat, Boška (moj dojam je da je vrlo inteligentna i zanimljiva žena koja je u Pekingu u ime jednog od sponzora) nas je pozvala na biljar u svoj hotel. Naravno da nije radio pa smo popili još pivu, pričali i smijali se i oko 2.00 na spavanje. Sva sreća da je naš hotel udaljen samo 50 metara. Dok sam se otuširao, obrijao, oprao kosu, pripremio stvari, već je debelo prošlo 2.30.




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 800mm f5.6 L USM IS
1/800 sec
f5.6
ISO 800 ASA




Canon EOS 1Ds Mark III
Canon EF 800mm f5.6 L USM IS
1/1000 sec
f5.6
ISO 800 ASA




Canon EOS 1Ds Mark III
Canon EF 70-200mm f2.8 L USM IS
1/30 sec
f4.5
ISO 200 ASA




Canon EOS 1Ds Mark III
Canon EF 70-200mm f2.8 L USM IS
1/30 sec
f5.6
ISO 200 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 300mm f2.8 L USM IS + Canon EF 1.4x II extender
1/640 sec
f4.0
ISO 1250 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 300mm f2.8 L USM IS
1/1000 sec
f2.8
ISO 1000 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 300mm f2.8 L USM IS
1/800 sec
f2.8
ISO 1000 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 300mm f2.8 L USM IS
1/1000 sec
f2.8
ISO 1000 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 800mm f5.6 L USM IS
1/640 sec
f5.6
ISO 1250 ASA


senn @ 05:24 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 8, 2008
Digao sam se u 7.00 i bez novinara otišao na doručak, odmah nakon toga pješke do Nacionalnog stadiona. Aplicirao sam za POOL position (da mogu u krug stadiona, na travu) ali za popodnevni događaj. U stvari, moram se dan prije prijaviti ali možda me i puste. Bacanje kugle Milke Milinković, naše najiskusnije paraolimpijke (ovo su joj osme Paraolimpijske igre) bilo je na drugoj strani stadiona, a ja sam slikao sa sredine. Objektiv od 500mm i konverter 1.4x su mi bili pre kratki, ali poslužilo je. Naravno da sam čekao više od 2 sata da Milka dođe na red jer bacaju sva tri hica jedna za drugom. Kategorija je za atletičare koji bacaju iz kolica ili iz postolja, tj. čvrste stolice u koju se trebaju popesti uz pomoć i zavezati. Slikao sam malo utrke na 400 metara u kolicima i 200 metara za slijepe i slabovidne.
Na red je došao i Goran Žeželj, kvalifikacije na 100 metara za slijepe i slabovidne. Zanimljivo je da svaki od njih trći u dvije staze, tako da su popunjenje staze 3, 5 i 7. Nakon sprinta, odmah na taksi u Paraolimpijsko selo. Trebao sam navoditi Kineza jer on nezna gdje se to nalazi i kako uopće doći do tamo. Večina ulica u Olimpic Greenu je zatvorena pa sam ga ja navodio na jeziku gluhonjemih. On ne razumije engleski, ja ne razumijem kineski, ali smjerove pokazane rukom kuži. Sva sreća da sam ja dobro zapamtio kako stići do tamo. U Paraolimpijsko selo stižemo u 12.00, ostavljamo putovnice i dižemo "Guest pass" za koji smo se morali dan prije prijaviti i pješke kroz Međunarodnu zonu do Rezidencijalne zone. Tamo smo sreli naše paraolimpijce koji su sjedili u parku ispred zgrade. Cijeli jedan kat je naš. Došla je opet Kosorica i popričala s njima, pogledala sobe itd. Na kraju sam čekajući svog kolegu novinara pripremio slike u selu, pa na bus u 14.30. Već u 15.00 smo jeli u MPC-u, pa kavica i slanje slika.
Pošto sam u Pekingu već više od 35 dana, odlučio sam se otići šišati. U MPC-u ima brijačnica i frizeraj i za jednostavno šišanje mašinicom koje je bilo zbunjujuće za mog bricu Kineza, platio sam 50 Juana.
Priližilo se 18.00 sati i već smo pješke na putu do Nacionalnog stadiona. Put na me skratila mlada kineskinja koja nas je provozala u svom električnom kombiju. Nosim Canon EF 800mm f5.6 L USM IS, najveći Canonov objektiv u slobodnoj prodaji, ali i ne baš toliko dobar za noćne uvijete snimanja. Naime, u Pekingu noć pada već u 19.00 sati, a u 18.00 već je sumrak. To je tako kad je cijela Kina jedna vremenska zona. Svejedno, na 1600 ASA i blendi f5.6 imam petsotinku, malo nategnutu ali dobru. Pošto sam ujutro aplicirao za POOL photo west, ušao sam na teren i od tamo slikao JOsipa Slivara kako baca kuglu. Na kraju sam slikao sa 300mm jer sam bio dovoljno blizu. Kad je sve završilo, poslao sam slike, napravio najavu za sutra i ponovno aplicirao za POOL position za kuglu za žene koja se dešava sutra. Pričekao sam kolegu novinara da napiše svoje stvari i nakon toga pješke do hotela. Bilo je već 23.00 kad smo došli u hotel i hrpa naših je bila u Baru hotela. Popilo sam dvije pive i na spavanje, negdje oko 1.00 sati.




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 500mm f4.0 L USM IS
1/2500 sec
f4.0
ISO 400 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 500mm f4.0 L USM IS
1/2000 sec
f4.0
ISO 400 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 500mm f4.0 L USM IS
1/1250 sec
f4.0
ISO 400 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 500mm f4.0 L USM IS
1/1250 sec
f4.0
ISO 400 ASA




Canon EOS 1Ds Mark III
Canon EF 800mm f5.6 L USM IS
1/500 sec
f5.6
ISO 1600 ASA




Canon EOS 1Ds Mark III
Canon EF 800mm f5.6 L USM IS
1/400 sec
f5.6
ISO 1600 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 500mm f4.0 L USM IS
1/1000 sec
f3.2
ISO 1250 ASA


senn @ 05:12 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
nedjelja, rujan 7, 2008
Digli smo se u 8.30, doručak i put do Water Cubea gdje u 10.43 nastupa Kristijan Vincetić nu kvalifikacijama na 100 metara leptir stilom. Sve je kasnilo oko sat vremena a na ekranu koji ja vidim sve pište na kineskom. Jedva sam skužio kada nastupa naš plivač i dobro da sam ga uopće snimio. Samo sam mislio da bi mogao biti on i slikao. Nakon plivanja, odmah pješke do MPC-a pa na bus prema Shooting Hallu. U busu sam pripremio slike. Damir Bošnjak nastupa u pucanju zračnim pištoljem na 10 metara. Stigao sam na zadnja dva metka, ali sve je ok. Dobro da sam ga odmah našao i kroz hrpu ljudi koji hodaju jer je natjecanje skoro završilo, snimio sa 500mm. Nakon toga opet na bus prema MPC-u. U busu sam opet pripremio slike tako da sam ih u MPC-u poslao. Vrijeme je u MPC-u prošlo tako brzo da nisam stigao ni pojesti. Već u 16.30 sam bio na busu prema dvorani za stolni tenis gdje je igrao Zoran Križanec protiv nekog iz Taipeia. Sad se u stolnoteniskoj dvorani moglo šetati gdje sam god htio. Snimao sam ga sa 500mm i sa 300mm, skroz iz blizine. Brzo je završilo i odmah od tamo sam poslao slike. U 18.30 sam bio na busu za MPC u koji smo stigli nešto prije 19.00. Mislio sam pješke do glavnog stadiona (Bird Nesta) da apliciram za POOL position za sturašnje bacanje kugle, ali javljeno nam je da je većeras u 20.00 domjenak Hrvatskog paraolimpijskog odbora. Uhvatili smo bus u 19.00 za hotel, pa u sobu na tuširanje i brijanje.
Na domjenak je došla i Jadranka Kosor pa sam i to malo slikao. Dok su svi jeli ja sam slao slike, tako da su mi ostali ostaci. Nakon svega smo ostali piti pive, puštali smo hrvatsku glazbu i pričali sve do 2.00 ujutro. Naravno, ne mogu ja ići spavati prije ponoći. Pripremio sam svu foto opremu za stura, napunio baterije i pripremio obleku jer se sutra rano dizem.
Malo zanimljivosti oko prometa u Pekingu i Kini. Pričao sam sa atašeom u Hrvatskom veleposlanstvu dok sam čekao u hotelu i naravno pitao ga sto pitanja oko života u Kini. Znam čovjeka još od prije par godina iz Ministarstva vanjskih poslova u Zagrebu. Npr. svi kineski automobili imaju Sonyev čip u registracijskim tablicama koji ko zna što bilježi, a isto tako služi kao orjentir milijunima kamera na njihovim prometnicama. Ja doslovno nisam vidio kinesku policiju na prometnicama. Oni to rješavaju kamerama. Na svakom raskršću, na svakoj cesti su postavljene kamere. Oni Sonyevi čipovi imaju zadaću uz sve ostalo da pomognu kamerama da im dojave koliko je auto (registarska tablica) udaljena od kamere tako da se ne može desiti da slike nisu oštre. Sve eventualne prekršaje Kinez može platiti a i ne mora, a može ih vidjeti u policiji ili na internetu. Nema kuvertiranja i slanja prekršaja poštom, nema nedostavljenih ili neuredno dostavljenih pošiljaka. Prilikom svake registracije automobila, svi računi moraju biti plačeni ili nema registracije. Savršeno jednostavno i učinkovito. A što se tiće prometa i posebne Olimpijske linije za Olimpijske i Paraolimpijske igre, sada to savršeno funkcionira, ali inaće, promet u Pekingu i izvan njega je totalna anarhija.




Canon EOS 1D Mark III
Canon 500mm f4.0 L USM IS
1/800 sec
f4.0
ISO 1250 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon 300mm f2.8 L USM IS
1/800 sec
f2.8
ISO 1250 ASA


senn @ 07:10 |Komentiraj | Komentari: 2 | Prikaži komentare
subota, rujan 6, 2008
Digli smo se u 7.00 zahvaljujući mom satu koji programirano zvoni svaki dan u to vrijeme. Inaće smo se trebali dignuti sat vremena kasnije jer smo u 9.30 bili u Hrvatskom veleposlanstvu, negdje u centru grada, tj. jako blizu Hrvatske kuće u vrijeme Olimpijskih igara. Od tamo do Velike palače naroda gdje smo nakon kontrole čekali sat i pol. Nakon toga došao kineski predsjednik sa suprugom, stao tamo gdje su mu rekli i primao izaslanstva. Sve fino, kulturno, po protokolu, svijetla ko u prići, jedino se dvije vrste svijetla mješaju pa nikako posložiti white balance. Na kraju sam lupao s blicom a mislim da nisam trebao. Oko mene je bilo 40-tak kineskih fotografa i tv snimatelja ali nije bilo gužve. Soba u kojoj smo slikali je velika ko nogometni stadion a slijedeća u kojoj se održao ručak i govor, još veća, istostranična. Izašli smo iz Velike palače naroda i izvana nije izgledala tako veliko. Natrag do MPC-a, prva kava i slanje slika.
Posudio sam Canon EOS 1Ds Mark III i Canon EF 500mm f4.0 L USM IS za otvaranje pa u hotel. Odspavao sam sat i pol i digao se u 16.30. Već u 17.00 sam bio na ulazu u Green zonu gdje sam prošao rengen i osiguranje. Nije bilo gužve pa sam malo slikao i oko 18.00 sam bio na Photo positionu, mjestu iznad cilja atletske staze, gdje ću najbolje vidjeti naše kad budu prolazili tartan stazom. Sve počinje u 20.00, opet spektakl, vatromet, predstave. Mojih 500 milimetara je pre kratko za drugu stranu ali zato imam full frame Canon EOS 1Ds Mark III pa sam sa šircem lupio i panoramu tijekom vatrometa. Sa svoje pozicije sam hvatao i paraolimpijski WLAN pa sam cijelo vrijeme imao upaljen laptop i slao slike. Nakon završetka otvaranja negdje oko 23.30 sam iz Photo Workrooma poslao još 20-tak slika, poslao najave za stura, našao se s kolegom novinarom i prema hotelu. Putem nas je nazvao Gec, da je u Baru našeg hotela i pozvao nas na pivu. Ostali smo skoro do 3.00 sata i nakon toga spavanje.




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 70-200mm f2.8 L USM IS
1/125 sec
f3.5
ISO 800 ASA



ž
Canon EOS 1Ds Mark III
Canon EF 500mm f4.0 L USM IS
1/250 sec
f4.0
ISO 800 ASA



ž
Canon EOS 1Ds Mark III
Canon EF 500mm f4.0 L USM IS
1/13 sec
f10.0
ISO 200 ASA



ž
Canon EOS 1Ds Mark III
Canon EF 500mm f4.0 L USM IS
1/200 sec
f4.0
ISO 800 ASA


senn @ 07:02 |Komentiraj | Komentari: 0
petak, rujan 5, 2008
Opet smo se digli u 9.00, doručak, malo razgovora s ljudima koji su došli s Hrvatskog radija. Put prema MPC-u gdje ćemo provesti 6 sati prčkajući po slikama, internetu, mailovima, moj kolega piše vijesti. I stvarno, 6 sati dangubljenja, ali konačno više nisam u turizmu i više ne šećem Pekingom. Oko 17.00 smo se uputili u Paraolimpijsko selo gdje se održava svečanost podizanja hrvatske zastave. Snimio sam i to, poslao iz Press centra i oko 21.00 smo se uputili prema hotelu. Pošto je cijeli dan bio niš-koristi :), otišli smo u dučan i kupili po jednu pivu, tradicionalno je popili ispred "The Legend" hotela i na spavanje. Morao sam ispeglati košulju za sutrašnje primanje kod predsjednika NR Kine Hu Jintaua i pripremiti opremu koju sam popisao. Na HBO-u je bio film "Any given Sunday" pa sam ga pogledao i zaspao nakon 1.00 sati.




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 17-40mm f4.0 L USM
1/200 sec
f8.0
ISO 400 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 17-40mm f4.0 L USM
1/400 sec
f4.5
ISO 400 ASA


senn @ 06:58 |Komentiraj | Komentari: 0
četvrtak, rujan 4, 2008
Sat na mobitelu mi zvoni u 7.00, standardno, svaki dan, čisto iz sigurnosti jer sam se svakodnevno dizao u to vrijeme. Ja ne kužim koliko je sati i dižem se, umivam, perem zube. Tek nakon 10 minuta sam skužio da mogu još spavati. Slijedeći alarm je u 8.30. Natrag u krevet još sat i pol. Doručak i žurba u MPC na neki sastanak koji počinje u 10.00. Sastanak je bio nepotreban, za press atašee nacionalnih Paraolimpijskih odbora, skoro sam zaspao :). Nakon toga sam se otišao registrirati u Kodak i Canon, dobio foto prsluk sa brojem bez kojeg ne mogu snimati na borilištima, saznao da će Canon iznajmljivati opremu i za vrijeme Paraolimpijskih igara stoga sam bio jako sretan. Nema nikakvih poklona, gadgeta, kartica :(, šteta. Uzeo sam kartu za otvaranje, pošto sam već iskusan, uzeo sam najbolje mjesto (bar se nadam). Nakon toga kavica i malo surfanja po internetu. Oko 14.00 kolega novinar i ja krenuli prema zoološkom vrtu, htjeli smo u Beijing Aquarium. Prije toga u hotel da uzmem opremu, cijelu opremu sa 300mm jer bi fotke mogle biti super. Došli smo u zoo oko 15.15, 15 minuta hodanja do akvarija ali zadnji performance sa kitovima i delfinima je bio u 15.00. Pa zar opet fulavamo... Vratili smo se na izlaz iz zoo-a i odmah prema Zabranjenom gradu, tj izlazu Zabranjenog grada, gdje su neke građevine na vrhu brda, mjesto gdje se jedan od kineskih careva objesio. Stepenice visoke pola metra, ja sa polupraznom torbom od 10-tak kilograma do vrha. Penjanje je prošlo ok. Sa vrha se vidi cijeli Peking, Zabranjeni grad, visoki neboderi, ali smog i magla su napravili svoje, vidljivost je samo par kilometara, što je puno u odnosu na vrijeme pred 20-tak dana. Uskoro je počela padati kiša, malo smo čekali pa onda ipak krenuli s namjerom da pokisnemo. Na izlasku nas zaustave dvije mlade kineskinje i sve ushićene počinju razgovor na dobrom engleskom jeziku. Od kuda smo, što radimo, kako nam se sviđa Peking, Kina. Nakon toga nas zovu na čaj i klopu. I što sad misliti. Već sam se više puta uvjerio kada su nas Kinezi zvali da su studenti i da su došli u Peking, imaju izložbu, da li želimo vidjeti. Naravno, kad smo došli u neku od prostorija, to nije izložba nego prodavaonica svega i svačega. Svi ti nešto žele uvaliti. One dvije djevojke smo odbili s objašnjenjem da smo gladni i da idemo tražiti Pizza Hut, negdje u grad. Baš smo papci :), ali vjerujem da su to radnice restorana koje te nagovaraju da dođeš jesti kod njih. Peking je na nekim mjestima jeftin, na drugim mjestima jako skup. Ionako smo dosta love protrošili na gluposti. Izašli smo na cestu na mjestu izlaska iz Zabranjenog grada i krenuli na bus broj 103. Taj bus vozi prema metrou, ali stanicu prije smo izašli u Wangfujing shoping dijelu grada. Taj dio je totalno europski, stotine dučana, svi rade do 22.00, tisuće ljudi na ulicama u pješačkoj zoni. Prošli smo kroz ulicu u kojoj je stotinjak štandova sa svim vrstama kineskih jela, škorpiona, zmija, kukaca, lignji, hobotnica, prženih, sirovih, kuhanih. Totalo šarenilo od boja ali nismo vidjeli ni jednu drugu rasu osim kosookih da jedu. Na kraju mog putovanja morat ću ići probati škorpione. Prošli smo kroz ogromne robne kuće u kojima su Factory storeove Addidasa, Nikea sa prepolovljenim cijenama. Čajevi, kineske skulpture, šalovi, svila, obleke ko u prići, gotovo nikad kraja. Mogao bi hodati danima po robnim kućama i ne bi sve obišao. Oko 21.30 smo se zaputili na metro. Jednu stanicu linijom broj 1, pa desetak stanica linijom broj 5. Izašli smo iz metroa, kupili sokove i pive pa na naše noćno mjesto, na mramorni kamen ispred "The Legend" hotela gdje smo se našli s Gecom. Dofurao je laptop i prikazao nam je kratku prezentaciju o protetici, amputacijama i njegovom radu. Bilo je zanimljivo. Oko 0.30 smo krenuli prema hotelu, brzinsko tuširanje i mrtvi umorni u krevet.




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 17-40mm f4.0 L USM
1/20 sec
f5.6
ISO 200 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 17-40mm f4.0 L USM
1/20 sec
f5.6
ISO 200 ASA




Canon S5 IS
1/6 sec
f2.7
ISO 200 ASA


senn @ 06:52 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
srijeda, rujan 3, 2008
Digli smo se po običaju u 9.00 pa na doručak. Nakon doručka kava i novine pa malo zujanja. Oko 10.30 smo krenuli u Jabalu, neku vrst shopping centra za koju su mi tvrdili da je bolja od Silk Marketa. To nije shopping centar nego hrpa zgrada sa hotelima. Ali kakvi hoteli? :) Sve ruski hoteli, svi ljudi govore ruski, čak nam se i prodavačice obračaju ruski. U podrumu hotela stotine dučana, sličnih Silk Marketu ali nema kupaca. Prodavači su totalno lijeni, niko te ne poteže za rukav. Razočaranje je da 75% svih dučana su bunde i koža. Eh, kud mene, ja ne bi kupio bundu pa da je 1 Euro. Ostale zgrade su u stvari stambene zgrade i po katovima, u stanovima, prodaju tkaninu i majice, ali na veliko. Nekolicina ljudi izlazi sa ogromnim vrečama na leđima. Stvarno Jabalu je glupost, a ne shopping centar. Krenuli smo taksijem prema "Temple of Haven", treću stvar po važnosti navedenu u jednom od vodiča kroz Peking. Čim smo stigli popili smo kavu u nekom bircu, ja Kolumbijsku, kolega novinar Latte. Opet skupo, oko 60 Juana za dvije kave (6 Eura). Nakon toga prema Nebeskom hramu. Nismo platili ulaz iako je bio 3 Juana jer su nas pustili s akreditacijama. Hodamo kroz lijepe parkove do nekih vrsta natkrivenih hodnika, dugačkih 200 i više metara, širokih oko 10 metara. Tamo ljudi sviraju na kineske gajde, pjevaju, plešu, kartaju, igraju kineski šah. Put vodi to 4 građevine koje tvore Nebeski hram. Tri u krug, glavna u sredini, čudnog oblika. Ništa posebno ali vjerojatno je prića dobra. Tamo su se carevi molili da im bude bolje i da im vojske pobjede. Na izlasku iz Nebeskog hrama primjetili smo natpis "Pearl Market" i nije nam dugo trebalo da se odlučimo da odemo tamo. Već je bilo 15.00 i ostali smo u tom shopping centru do 19.00. Cjenkali smo se nemilosrdno, odlazili ljuti od trgovaca koji trće za nama i vuku nas za rukav, moleći da ipak kupimo. Na kraju je po našoj cijeni, često i 5-10 puta manjoj od početne. Kupio sam 4 kvalitetne Polo majice u dučanu. Spustio sam svaku sa 680 Juana na manje od 100 Juana, tj. sve četiri sam platio 300 Juana. Kupio sam ženi torbu od janjeće kože, također spustio sa od oko 700 Juana na 200 Juana. Kupio sam Breitling sat (naravno kopiju) za 160 Juana (početna cijena je bila 1300 Juana), Disel mušku torbu od tkanine, veličine ko torbe za lapop za 150 Juana (početna cijena 800 JUana). KOlega novinar je spustio cijenu svile sa 1300 Juana za dužni metar na 300 Juana za tri dužna metra. Na kraju smo zadovljni i umorni izašli prema podzemnoj, dok su prodavači zadovljno trljali ruke jer su zaradili još tri puta.
Stigli smo u hotel nakon 20 minuta vožnje metroom, Subway line 5, i 10 minuta pješačenja, već je bilo oko 20.00 sati. U to vrijeme su u hotel stigli i Gec i Terezija pa smo odmah krenuli na većeru. Opet kineski restoran, sad smo već prave face, naručujem TsingTao pivo i četiri jela od kojih probavamo i mješamo sva. Dva jela su bila toliko ljuta da sam opet plakao i puhao nos. Dvije pive od 6 decilitara su mi bile za hlađenje jezika, ali ništa ne pomaže. Sve skupa smo platili oko 250 Juana i oko 21.45 krenuli u dučan, kineski KOnzum koji radi do 22.00. Tamo smo kupili 6 limenki piva i par sokova za Tereziju. Opet smo sjeli ispred The Legend Hotela, na mramone klupice, pili pive i pričali. Taj Gec je stvarno genijalac i toliko zanimljivo priča o protetici, implatantima, protezama, invalidima... Terezija nas je napustila ranije, a mi smo oko 0.30 krenuli prema hotelu, mene još dvije pive već malo smantale. Naravno, nismo išli spavat nego u hotelski Bar gdje smo još popili par piva (mislim 4-5 rundi, s tim da sam ja dvije ili tri propustio). Izašli smo iz bara u 3.40 ujutro, plativši ceh oko 450 Juana.




Canon S5 IS
1/640 sec
f4.0
ISO 100 ASA


senn @ 06:48 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, rujan 2, 2008
Dizanje u 9.00, umoran sam, spavao bi bar do 12.00. Doručak, pred tobom peku omlet od sastojaka koje ti izabereš, kroasani, kava, novine, losos.... baš je dobro osječati se važan :) Nakon doručka krenuli smo u MPC. Prvo kupovina WLAN kartica, tj. ko kartica za nadopunjavat VIP ili Simpa bon sa usernamemom i passwordom za WLAN. Odmah smo isprobali, popili kavu i otišli registrirat naše akreditacije. Poklon je ruksak sa raznim gadgetima, siromašniji nego na početku Olimpijskih igara. Ali i ovaj ruksak, iako manji, stvarno je savršen. Kolega je poslao neki tekst ja malo prčkao po internetu, slikama, blogu. Već je prošlo 12.00, idemo negdje, idemo tražit Jabalu shopping centar ili tržnicu, prema pričanjima to je još bolje od Silk Marketa. Ali, otišli smo do hotela, uzeo sam foto torbu sa tijelom i objektivima, naravno i 300mm f2.8 i zaputio se prama zoološkom vrtu. Naravno da smo se zadržali prije toga na internetu, kavi, razgovoru s nekim iz veleposlanstva i predsjednikom HPO-a. U ZOO smo stigli oko 16.00. Ništa posebno, velik ali nije uređen, životinje nisu baš u dobrim uvijetima. Zagrebačko ZOO izgleda bolje iako je manji. Stigli smo i do novosagrađenog akvarija gdje bi se trebale održavati egzibicije sa Orka kitovima i delfinima. Naravno, oko 15.30, već je bio zatvoren a dio zoološkog je bio ko park. Malo smo se prošetali oko jezera, vidjeli puno ptica, naravno ja sam snimao. Kad smo izašli iz zoološkog, otišli smo na neki veliki trg gdje su se Kinezi bavili svojim nacionalnim sportom ili hobijem, zmajarstvom. Zmajevi na špagama doslovno 500 metara u zraku. Nisam mogao vjerovati. Krenuli smo dalje malo šetat i naišli na mali prodavaonicu sa satovima, naušnicama, narukivaca od Jada itd. Kupio sam ženi bar 5 narukvica, ogrlicu, kineske štapiće za jelo i još štošta. Taksijem do hotela, taman su se Protetičar, supruga bacača kugle i glasnogovornih HPO-a (slijepi) došli u hotel. Krenuli smo u kineski "Konzum", kupili pive i sokove, i na većeru (pive su za nakon većere). Jeli smo onako odokativno, prema slikama. Jako ukusne gljive, male palačinke u koje smo punili neke vrste povrća, ljubičaste i plave, mladice luka, komade mesa s jetrom, magarca, male paradajziće, puno riže i neznam što više, ali jedna posuda je imala užasno ljuto povrće sa čili papričicama. Naravno da sam puno pojeo i nos mi je curio i suze išle iz očiju. Izabrali smo 6 jela za nas pet i uzimali od svega po malo. Najeo sam se najbolje od svih dana i sve je platila Terezija, supruga od bacača kugle Darka Kralja kojemu je dan prije priznat svjetski rekord u bacanju kugle za "natkoljenične amputirce". Vidio sam čovjeka, ima protezu a ima ga 120 kilograma mišića i od svih atletičara i bacača kugli koje sam vidio u životu (trenirao sam atletiku 10 godina), Darko Kralj mi izgleda zapanujuće jak. Stvarno je nevjerojatan, diže 180 kilograma u bench, promjer ruke mu je vjerojatno ko moja noga (ja sam 100 kilaš, koji je upravo smršavio na oko 92 kg :). Nakon većere i suza (plakali smo Gec i ja), otišli smo do našeg "The Legend" hotela gdje smo pričali i pili pive oko sat i pol. U hotel oko 12.15, malo pisanja, i spavanje. Već je 1.00 sati ujutro, samo da ne iznevjerim tradiciju kasnog lijeganja. :)




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 300mm f2.8 L USM IS
1/640 sec
f4.0
ISO 800 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 300mm f2.8 L USM IS
1/800 sec
f4.0
ISO 800 ASA



Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 300mm f2.8 L USM IS
1/250 sec
f2.8
ISO 800 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 300mm f2.8 L USM IS
1/125 sec
f5.6
ISO 400 ASA




Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 300mm f2.8 L USM IS
1/400 sec
f4.5
ISO 800 ASA



Canon EOS 1D Mark III
Canon EF 300mm f2.8 L USM IS
1/4 sec
f11.0
ISO 200 ASA


senn @ 06:37 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
ponedjeljak, rujan 1, 2008
Digli smo se u 8.00 pa na doručak i u 9.00 nas je čekao auto za Paraolimpijsko selo, udaljeno oko 15 minuta vožnje od hotela. Tamo dajem putovnicu da Guest Pass, da bi ušao unutra. Večinu paraolimpijaca znam još iz Atene, pa sam vrijeme proveo slikajući i pričajući, a oko pola sata sam potrošio tražeći kamen za moju dragu i prijatelja. Poslije 14.00 sati krenuli smo natrag prema hotelu, ali taksijem koji smo na suncu čekali pola sata. Danas je pakleno vruće a sunce pići ko ludu. Već drugi dan vidim plavo nebo, što tijekom Olimpijskih igara nisam baš vidio. Sve se bojim kada će ponovno onaj užasan smog i vlaga. Pošto je večina naše 6-člane grupe ostala u Paraolimpijskom selu, kolega novinara i ja smo otišli na kavu u neki Beer Garden. Kava fina, stolci fini, oko nas skače 6 konobarica koje znaju engleski. Pošto smo sami u dvorištu restorana pod velikim suncobranom sva pažnja je usmjerena u nas. Na kraju smo skužili i zašto, dvije kave su došle 128 Juana (što je oko 100 kuna). Zaputili smo se prema hotelu da pošaljemo tekst i slike iz Paraolimpijskog sela pa planiramo prema zoološkom vrtu. Malo više sam prčkao po internetu, pisao blog i slao slike. Kad smo završili već je bilo 16.30. Oko 17.00 smo odlučili ne ići u zoo jer mrak u 19.00. Mislili smo krenuti prema nekom sopping marketu ali taman kad smo mislili krenut, zvao nas glavni tajnik HPO-a da mu je riknuo Sony Diskman na koji snima razgovore sa sportašima i da bi želio da mu pomognem doći do Silikon Valeya, najvećeg shopping centra u Aziji. Ja sam tamo bio pa smo mu rekli da ga čekamo u hotelu, dok ne stigne iz Paraolimpijskog sela. Taksijem mu treba oko 10 minuta, on je stigao za sat i pol. Sva sreća da sam za to vrijeme u predvorju hotela surfao.
Nas šestero krenulo u Silikon Valey, opet taksijem, oko 20 minuta vožnje (ja htio metroom, samo 6 stanica). Došli mi tamo u 19.15 kad ono prodavači izlaze, sve je zatvoreno. Ne mogu vjerovat, zatvara se u 19.00 na radni dan. Krenemo malo dalje, kad skužimo da to nije jedna zgrada nego cijeli blok. Neki dučani su još radili, malo smo tražili ali ništa nismo našli. Krenuli smo prema hotelu pa na klopu. Ostalo nas je trojica, Gec, proizvođao protetike iz Osijeka, moj novinar Denis i ja. Usput smo otišli do banke da dignem 2500 Juana sa HINA-ine kartice za kupovinu WLANA (sutra ću podignuti još 2500 JUana) pa tražiti restoran. Ušli smo u Papa's restoran koji nije izvorni, prljavi, smrdljivi kineski restoran, nego je prilagođen bijelcima. Jeo sam Papa's Rice, više obroka u jednom. Riža, slatka svinjetina, luk, češnjak, nešto jako ljuto, juha (kisela, gorka i ljuta u isto vrijeme), voće i nešto što se zove "Luo Bo" . Odvratan okus, kiselo i jako, jako ljuto. Još nisam skužio što je, zapisao sam kineski naziv, pitat ću što je to. Izgleda kao kockica, 1 centimetar odrezanog mesa i sala sa debelom kožom, smrdi, u nekom crvenom rijetkom sosu, ko da je krv, izgleda sirovo. Kad sam stavio u usta, morao sam popiti pola pive da isperem okus a bilo je teško gristi, ko da jedem hrskavicu, osječaj da je sirovo meso. Sve smo platili 300 Juana. Kupili smo 6 piva i sokove pa tražiti klupu u parku. Još nije 22.00 sati a konačno nije vruče. Klupa nigdje u Pekingu, tražio sam jako puno puta. Našli smo mramornu ogradu, dugačku 10 metara, široku i visoku oko pola metra. Taman da sjednemo, ali sjedimo ispred The Legend hotela gdje su u predvorju ona dva Ferraria. Malo nam je neugodno pa smo se pomakluli u mrak. Pričali smo više od 2 sata, Gec nam je objašnjavao kako izgledaju protetička koljena, stopala, tehnologije sa karbonom, vojna i svemirska tehnologija, jako zanimljivo. U hotel udaljen 200 metara otišli smo oko 0.30, tuširanje i punjenje baterija i na spavanac.
senn @ 06:34 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
44351
Index.hr
Nema zapisa.